U Zavičajnom muzeju grada Rovinja priređuje se tradicionalna skupna likovna izložba pod nazivom "Likovna kolonija Rovinj" na kojoj sudjeluje i pazinski likovni umjetnik Elvis Berton s dva rada iz ciklusa "selfi(sh)". Ove godine izlažu 62 umjetnika, a otvorenje izložbe je u subotu 16. srpnja u 21:30. Izložba ostaje otvorena do 7. kolovoza 2016.
Kada govorimo o likovnosti u Rovinju ne može se izbjeći jedan od najvažnijih događaja kao što je skupna izložba "Likovna kolonija Rovinj". Paradoksalno ime događaja i sâm događaj nemaju potrebnu semantičku vezu. Iako se događaj zove "kolonija" on to zapravo nije, već skupna izložba umjetnika, ali ne i kolonije umjetnika. Istina, počeci su bili u formi kolonije. No, kratko je trajalo, a ime je ostalo po nekoj slučajnoj tradiciji, možda komociji i lijenosti da se izmisli neko originalnije i primjerenije ime.
Međutim, taj događaj u sebi nosi višeznačne i složene socijalno-kulturne komponente rovinjskog polisa. Počelo je pred više od šezdeset godina u vrijeme kada se u samom Rovinju, ali i šire po poluotoku, vapilo za kulturnim sadržajima. Bilo je to vrijeme međudržavnog nacionalno-političkog preslagivanja stanovništva koje je neminovno sa sobom nosilo kulturnu pustoš, u doslovnom smislu riječi pustoš za ondašnje vrijeme.
U tako opustošenom okruženju nastala je izložba. Upravo njen tadašnji nastanak te dugogodišnja tradicija izložbe, upućuju na značaj umjetnika u doprinosu ponovnom oživljavanju ili bolje rečeno održavanju kulture u Rovinju a što se po uzoru na Rovinj odrazilo i u drugim gradovima istarskog poluotoka. Gordo zvuči saznanje koliko je grupica umjetnika, likovnih umjetnika, učinila za kulturu nekog kraja i grada u njemu. Danas su likovni umjetnici tek mali segment kulture i akademske zajednice u gradu, no njihov je doprinos neprocjenjiv.
Nesvjesni njenog značaja u prošlosti gledamo danas tu izložbu. Gledamo je tek kao kvalitetnu skupnu izložbu umjetnika. Nije tematska, zadržala je prvotnu namjeru okupljanja umjetnika iz svih krajeva, a kako je sama izložba pokazala i dokazala, tema može biti i puko okupljanje. Jednom godišnje pokazati svoju umjetnost, vidjeti umjetnost poznatog ili manje poznatog prijatelja, usporediti ili upoznati umjetnost i ako niste umjetnik.
Poput svake skupne likovne izložbe, koja je široko otvorena i demokratska, bez tematskih ograničenja, i ova izložba ima više ali i manje kvalitetnih izložaka. Sadrži više kao i manje polemičkih radova, ima i suvremenih ali i dosadno tradicionalnih izričaja. I upravo ta njena heterogenost samoj izložbi nikada nije smetala, već postaje vrlina koja pokazuje način na koji umjetnost djeluje u društvu. Danas, na jednom mjestu pokazuje upravo ono što je pokazivala i u vrijeme osnutka, snagu kojom umjetnost drži društvo dinamičnim. Neprimjetnu snagu kojom umjetnici mogu zajednicu homogenizirati bez obzira na nacionalne, kulturne, političke ili bilo koje druge razlike.
U gradu Rovinju takve su razlike oduvijek bile prisutne. Nekada snažno zatomljivane, gotovo zabranjene ali latentno prisutne. Eto odgovora, zašto je ova skupna izložba ostala jedan od glavnih likovnih događaja u gradu. Izložba ukazuje i istovremeno poništava razlike, spaja negativno i pozitivno nabijene odnose društva pretvarajući ih u kulturni događaj. Događaj koji se pamti i sljedeće godine tradicionalno obnavlja ispočetka.
Dario Sošić, viši kustos