U Galeriji Ulika u Balama 1. kolovoza 2025. otvorena je skupna izložba "Castrum Vallis" s temom "Svjetlost nad Vallisom" na kojoj je izložena i "Crna mjesečina" Elvisa Bertona iz ciklusa "Natura". Na 61. likovni natječaj pristigao je čak 91 rad od 65 autora. Tema svjetlosti interpretirana je na niz razina – kao emocija, prostor, medij, motiv, tehnika i autor. Stručno povjerenstvo odabralo je 18 radova za izložbu, stvarajući pregled raznovrsnih pristupa temi. Izložba se može pogledati do 28. kolovoza.
"Svjetlost – ono što oko vidi kao boju, prostor doživljava kao dubinu, a srce kao toplinu. Fizički je to vidljivo elektromagnetsko zračenje.
Kroz kulturološke, religijske i antropološke prizme, svjetlost se doživljava kao simbol dobra, svetosti i početka. Ona je nada, izvor života i pokretač energije – prisutna u svetim tekstovima, mitovima i svakodnevnim ritualima, ali i podsjetnik na krhkost svijeta: hrani nas, grije i pokreće životne cikluse, no sa sobom nosi i odgovornost.
U umjetnosti, svjetlost nije tek pomoćno sredstvo – ona je i medij i asistent u stvaranju nove pojavnosti i stvarnosti u obliku umjetničkih djela.Od prapovijesnih špiljskih prikaza do suvremenih medija, svjetlost je pratila i oblikovala ljudsko stvaralaštvo. Lom svjetlosti na antičkoj grčkoj i rimskoj skulpturi isticao je anatomiju božanskih likova, dinamiku i pokret, stvarajući volumen. Srednjovjekovni vitraji reflektirali su božansku prisutnost dok su gotičke katedrale obojane mističnom svjetlošću, ističući važnost vjere i veličinu Stvoritelja. Renesansni sfumato (tal. zamagljen; način slikanja mekim zamagljenim tonovima i rasplinutim obrisima), barokni chiaro scuro (tal. svijetlo-tamno; oblikovanje preljevom svijetlosti i sjene radi postizanja privida prostora i plastičnosti, punoće oblika) i tenebrizam (uporaba krajnjih kontrasta svijetla i mraka radi postizanja veće dramatičnosti) pomoću svjetlosnih kontrasta gradili su realizam, dubinu i dramu unutarnjih stanja likova. Impresionisti su svjetlost koristili kao motiv sam po sebi – slikali su en plein air, stavljajući je u centar vlastitih dojmova. U 20. stoljeću svjetlost je postala sredstvo oblikovanja prostora arhitektonskih kompleksa Bauhausa i konstruktivizma, a u suvremenoj umjetnosti, fotografiji i videu svjetlost je primarni medij utjelovljenja prostornog, senzornog i filozofskog iskustva
Svjetlost stvara boje, emocije i sjene; mijenja vizure ulica, njiva, crkvenog zvonika... Svjetlost – ili njezin nedostatak – mijenja sve što gledamo. Mijenja li i nas? Svjetlost ne prikazuje ništa – i upravo u tom trenutku prikazuje sve", istaknula je kustosica izložbe Maja Zidarić Pilat.
