Novom serijom radova predstavlja se Elvis Berton. Kao i kroz cijeli dosadašnji opus, u premisi autor kreće od dojma, osobne senzacije koju ostavlja doživljaj prirode. On izdvaja njemu zanimljive karakteristične detalje i s njima započinje vizualno istraživanje. Rezultat su kontrolirani ali još uvijek iskreni uradci, koji nose karakteristike igre osobnim doživljajem svijeta oko sebe.
Karakteristika svih radova je podjela polja slike na dva dijela. Podjela formata uvijek je na dva kontrastna dijela: svjetlo – tamno, pozitiv – negativ. Kontrastne plohe nikada nisu iste veličine. Kosim rubovima površina autor dramatizira kompoziciju. Koloristički disciplinirane, tonski strukturirane podloge postaju znakovita odrednica. Perspektivni pomaci i nepravilno kontrastno zrcaljenje nejednakih polovica podloga na radovima, promatraču unosi zbunjenost. Na podlozi i s njom u dosluhu, autor gradi kompozicije koje nose figurativna obilježja. Na njima su raspršeni detalji obojenih tonova ili gestualno urisani tragovi. Nadrealistički doneseni, pojavljuju se nekoliki elementi, koji se ponavljaju na većini radova. To su stilizirani cvjetovi, ograđena polja, tragovi ograda. Tek pažljivim očitavanjem svakog pojedinog rada ulazimo u autorov kanon. Postaje nam jasno da autor ponavlja igru eksperimentirajući do krajnjih granica slaganja elemenata koje je sebi zadao. Iako se znakovlje ponavlja unutar cijelog projekta, svaki rad funkcionira kao zaokružena cjelina.
Bertonov izraz baziran je na crtežu. Autor se prepušta instinktivnom i to manifestira crtežom. Linija je uvijek čvrsta i gestualna. Ona se pojavljuje kao dio teksture ili kao obrub oblika. Prisutni grafizam podupire izbijanje nagona sinkroniziranog ili kontroliranog pokretom ruke. Iz tog izobilja autor plasira profinjene situacije koje tematski ostaju unutar pejzažno – florealnih tema premise. Deblje ili tanje linije uvijek su isprekidane i daju dojam dječjeg crteža. Ta karakteristika, preuzeta kao stilska odrednica, dojmljivo i uvjerljivo donosi autorski pečat.
Poslije više godina rada, istraživanja i eksperimentiranja, primjetna je zrelost i sigurnost kojoj i dalje ne nedostaje svježina. Ovaj put su podloge aktivnije i funkcionalnije usklađene s idejom, a elementi koji su raspoređeni ponad njih, proizlaze iz stilski sazrelih autorovih promišljanja. Bertona obuzima igra: ona se izvršava kao maštom okrilaćeno činjenje u čudnovatom međuprostoru stvarnosti i mogućnosti, realnosti i imaginarnog privida. Nadovezujući se na svoje najuspjelije radove i ideje, Elvis Berton nastavlja likovnu igru prepoznatljivim rukopisom i dojmljivim rezultatima.
Eugen Borkovsky, 2007.