• Elvis Berton

    Sedam gladnih godina / Seven Hungry years Galerija Kortil, Rijeka 26.02. - 15.03.2014.
  • NAGRADE I PRIZNANJA / AWARDS AND HONORS

    2002. 
    15. Ex-Tempore slikarstva, Vodnjan, III nagrada stručnog žirija


    2003.
    "Grisia 2003.", Rovinj, otkupna nagrada


    2004. 
    “3. Open Riva Art”, Fažana, posebna nagrada stručnog žirija
    17. Ex-Tempore slikarstva, Vodnjan, III nagrada stručnog žirija
    11. Ex-Tempore slikarstva, Grožnjan, Nagrada grada Grožnjana


    2006. 
    4. Međunarodni likovni natječaj “Oleum Olivarum”, Krasica, posebna pohvala stručnog žirija
    “Grisia 2006.”, Rovinj, otkupna nagrada


    2007.
    5. Međunarodni likovni natječaj “Oleum Olivarum”, Krasica, posebna pohvala stručnog žirija
    "6. Open Riva Art”, Fažana, otkupna nagrada


    2008.
    5. Ex-Tempore slikarstva „Novigradsko plavetnilo“, Novigrad, 2. nagrada stručnog žirija i otkupna nagrada
    “Grisia 2008.”, Rovinj, posebna pohvala stručnog žirija
    15. Ex-Tempore slikarstva, Grožnjan, otkupna nagrada


    2009. 
    7. Međunarodni likovni natječaj „Oleum Olivarum“, Krasica, otkupna nagrada


    2010.
    8. Međunarodni likovni natječaj „Oleum Olivarum“, Krasica, otkupna nagrada


    2011. 
    “Grisia 2011.”, Rovinj, posebna pohvala za slikarstvo
    18. Ex-Tempore slikarstva, Grožnjan, pohvala žirija


    2012.
    10. Međunarodni slikarski natječaj „IstrArt“, Buje, otkupna nagrada


    2013.
    11. Međunarodni likovni natječaj „Oleum Olivarum“, Krasica, 1. nagrada
    "Grisia 2013.”, Rovinj, otkupna nagrada

  • "SEDAM GLADNIH GODINA" U RIJEČKOJ GALERIJI KORTIL

    pozivnicaU srijedu, 26. veljače u 20 sati u galeriji Kortil u Rijeci otvara se samostalna izložba pazinskog likovnog umjetnika Elvisa Bertona "Sedam gladnih godina". Riječ je o vizualno-zvučnoj instalaciji koju Berton premijerno predstavlja javnosti, a sastoji se od sedam metalnih skulptura krava u prirodnoj veličini te 35-minutnog tonskog zapisa krava kojeg je autor snimio u Savičenti u štali Darka Pekice iz umjetničke skupine Šikuti Machine i na jednom seoskom imanju u zaseoku Bregi u središnjoj Istri. Izložbu će otvoriti povjesničarka umjetnosti Vilma Bartolić. Izložba je realizirana uz potporu Grada Rijeke i Istarske županije.

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4

Biedemeier limuni ili o ljudskoj „kiselosti“ - Vedran Šilipetar

„Kasna srednjovjekovna kulura je cvala jer su ljudi slijedili viziju države božje. Moderno društvo je cvalo jer su ljudi dobivali energiju od vizije zemaljske države napretka. Ali u 20 st. stoljeću ta se vizija izopačila u viziju babilonske kule koja se sada počela raspadati i koja će, na kraju, sve zakopati u svojim ruševinama, posljednji je ulomak iz poznate knjige „Imati ili biti?“ velikog njemačkog sociloga i filozofa Erica Fromma.

Promatrajući Bertonove limune prvo što mi je palo na pamet jesu rozete (franc. rosette= ružica), ukrasni motiv nalik na ružin cvijet sa stiliziranim laticama koji svoj vrhunac doseže upravo u kasnom srednjem vijeku odnosno gotici. Simboličko značenje ovih kamenih čipki moglo bi se protumačiti prikazom univerzalnog božjeg oka (Divine eye) koje promatra i ujedno štiti ljudski rod od svoje, kako bi također Fromm rekao, gramzljive naravi. Još jedan sjajan (sa slikarske strane) period u kojem je čovjek bio u centru slike jest biedermeier, bečki umjetnički stil u kojem je čovjek posljednji put prikazan na klasičan i realističan način. Bili su to porteti u tamnim, zagasitim, gotovo morbidnim tonovima, a kao dokument degradacije, dekadencije i postupnog srozavanja višeg i srednjeg staleža europskog čovjeka. Nakon Munchovog „Krika“ i pojavom ekspresionizma, tijekom 20. stoljeća ljudski lik se pak pretvara u grotesku, karikaturu, apstraktnu viziju i tek naličje bogobojaznog čovjeka čiji se fokus iz centra slike pomjerio u tko zna kojim sve smjerovima.

Elvis Berton svoje limune „portetira“ upravo na način na koji je kasni srednji vijek tretirao pojam boga i načinom na kojeg su imućniji Bečani htjeli vidjeti sami sebe. U centru slike, sebično i samozadovoljno. Njegovi rendgenski secirani limuni istovremeno su čovjekov supstitut, ali i slikovno uprizorenje ljudske „kiselosti“. Tamnim, ponegdje monokromno tretiranim površinama, u svojim bolećivo žućkasto –zelenkastim tonovima autor jasno daje do znanja kakvi bi ljudi, a da kojim slučajem to nisu limuni, bili naslikani. Baš kao u periodu biedermeiera, bili bi to samozadovoljni, ali vrlo tužni ljudi, samotnjaci koji želi ući u povijest putem što jeftinije pogodbe s lokalnim majstorom.
Ukoliko, međutim, Bertonova nakana prikazima unutrašnjosti ovoga voćnog ploda ipak nije bila ilustriracija nepotrebnosti ljudskog postojanja u kontekstu stvaranja likovnog djela, tada su njegove voćke tek simpatičan lightmotiv u kojem slikar nalazi inspiraciju za pronalaženjem autorskog rukopisa u kojem (vrlo muzikalna i titrava) crta ima podjednaku vrijednost kao i (ne) boja. Koketrirajući s postulatima fauvizma, estetikom art bruta i dječjeg crteža, istarski je autor još jednom ponudio svoje viđenje likovnog jezika u kojem se očituje svo umijeće baratanja slobodnijih slikarskih disciplina, kao dar od boga stvorenih i od velikih modernista ostavljenih u trajno nasljeđe svim gestualcima i umjetnicima koji jednostavno ne mogu mirovati. Insinuacije na tlorise kojekakve arhitektonike također nisu pretpostavka koju bi trebalo isključiti. Limuni su univerzalan prikaz raznih varijanti i likovnih predodžbi kojima gledatelj ima apsloutnu slobodu promišljanja i ujedno vizualnu slobodu (ne) vezivanja za motiv. Dvosmjerna komunikacija između likovnog djela i gledatelja ujedno i jest jedan od fenomena onoga što suvremeno djelo čini aktualnim u prostoru i vremenu. Za pretpostaviti je da Bertonovi Limuni to i jesu.

Vedran Šilipetar

10-limun-12  19-limun-3  limuni2  limuni3