• Elvis Berton

    Sedam gladnih godina / Seven Hungry years Galerija Kortil, Rijeka 26.02. - 15.03.2014.
  • NAGRADE I PRIZNANJA / AWARDS AND HONORS

    2002. 
    15. Ex-Tempore slikarstva, Vodnjan, III nagrada stručnog žirija


    2003.
    "Grisia 2003.", Rovinj, otkupna nagrada


    2004. 
    “3. Open Riva Art”, Fažana, posebna nagrada stručnog žirija
    17. Ex-Tempore slikarstva, Vodnjan, III nagrada stručnog žirija
    11. Ex-Tempore slikarstva, Grožnjan, Nagrada grada Grožnjana


    2006. 
    4. Međunarodni likovni natječaj “Oleum Olivarum”, Krasica, posebna pohvala stručnog žirija
    “Grisia 2006.”, Rovinj, otkupna nagrada


    2007.
    5. Međunarodni likovni natječaj “Oleum Olivarum”, Krasica, posebna pohvala stručnog žirija
    "6. Open Riva Art”, Fažana, otkupna nagrada


    2008.
    5. Ex-Tempore slikarstva „Novigradsko plavetnilo“, Novigrad, 2. nagrada stručnog žirija i otkupna nagrada
    “Grisia 2008.”, Rovinj, posebna pohvala stručnog žirija
    15. Ex-Tempore slikarstva, Grožnjan, otkupna nagrada


    2009. 
    7. Međunarodni likovni natječaj „Oleum Olivarum“, Krasica, otkupna nagrada


    2010.
    8. Međunarodni likovni natječaj „Oleum Olivarum“, Krasica, otkupna nagrada


    2011. 
    “Grisia 2011.”, Rovinj, posebna pohvala za slikarstvo
    18. Ex-Tempore slikarstva, Grožnjan, pohvala žirija


    2012.
    10. Međunarodni slikarski natječaj „IstrArt“, Buje, otkupna nagrada


    2013.
    11. Međunarodni likovni natječaj „Oleum Olivarum“, Krasica, 1. nagrada
    "Grisia 2013.”, Rovinj, otkupna nagrada

  • "SEDAM GLADNIH GODINA" U RIJEČKOJ GALERIJI KORTIL

    pozivnicaU srijedu, 26. veljače u 20 sati u galeriji Kortil u Rijeci otvara se samostalna izložba pazinskog likovnog umjetnika Elvisa Bertona "Sedam gladnih godina". Riječ je o vizualno-zvučnoj instalaciji koju Berton premijerno predstavlja javnosti, a sastoji se od sedam metalnih skulptura krava u prirodnoj veličini te 35-minutnog tonskog zapisa krava kojeg je autor snimio u Savičenti u štali Darka Pekice iz umjetničke skupine Šikuti Machine i na jednom seoskom imanju u zaseoku Bregi u središnjoj Istri. Izložbu će otvoriti povjesničarka umjetnosti Vilma Bartolić. Izložba je realizirana uz potporu Grada Rijeke i Istarske županije.

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4

Bijeli čempresi: korak do ultimativne redukcije - Gordana Trajković

Elvisa Bertona poznajem od 2001. godine kada sam otvarala jednu od njegovih prvih samostalnih izložbi. Bila je to ljubav na prvi pogled. Barem s moje strane. Preda mnom čovjek, autor, pun životne radosti i želje ostalima širiti svoju kreativnu strast, a iza njega, poput osobne iskaznice ili vizit-karte, ciklus radova iz kojih je šikljala nepatvorena radost stvaranja. Tada sam stajala pred akrilima na platnu, zapravo slikocrtežima biljaka u nebrojenim varijantama kompozicijskim i kolorističkim, a sve ih je povezivala ista, meni tada, kao, uostalom, i sada, silno intrigantna crta: jezik infantilnog i „primitivnog“ koji, u fino izbalansiranoj ravnoteži crteža i slike (i ponegdje kolaža), rezultira u vizualnoj sintaksi gotovo punokrvnog, definitivno „odraslo ozbiljnog“ suvremenog autora. I taj njegov potpis: istovremeno tako infantilan i tako fauve, definitivna točka na „i“ koja je ukazivala na Gesamtkunstwerk-u sklonog autora koji bi možda mogao biti sklon konceptualnom poimanju i promišljanju vlastitog stvaralaštva...

Njegova fascinacija prirodom, ili, radije, sposobnost uočavanja „skromnih“ i „uobičajenih“ prirodnih pojava i stvari, omogućila mu je da motive kao što su bilje i trave učini „herojima ulice“ i rezultirala je, u nastavku njegova opusa, u seriji predimenzioniranih portreta travki i stabala, polja, šuma i akrilnih šuma, čempresa, cvijeća, limuna i baladura izvedenima u raznim tehnikama i medijima. Protekla se dekada zaista može nazvati razdobljem velikog, postepenog i nezaustavljivog Bertonovog umjetničkog rasta, u kojoj je najčešće radio na način da je iz jednog ciklusa izvlačio određeni motiv ili detalj i ponavljao ga u brojnim neslućenim kombinacijama, razrađivao mogućnosti njegove pojavnosti čineći od svakog reprezentacijskog modela jedan ciklus ostajući mahom uvijek vjeran (i prepoznatljiv po) svojoj prenaglašenoj liniji crteža, neravnomjerno nanesenoj boji, slojevima boje koji proviruju ispod drugog sloja, ugrebavanjima (i potpisu!) majstorski hineći zanatsku i tehničku nemuštost. Ili kako je sjajno primijetio Darko Glavan u predgovoru kataloga izložbe Metalna šuma da „prijeđeni umjetnički put i mediološke izmjene od kolaža preko crteža, slika i hibridnih "slikocrteža" do sadašnjih instalacija od metala i lišća (te metala i drva, op.a.) svjedoče o dosljednosti istim oblikovateljskim načelima i tematskim preokupacijama(...).“ Njegova umjetnost miri i spaja često nepomirljivo i nespojivo kao ekspresivnost linije ili nanosa boje čija se naoko divlja nesputana energija u konačnici doživljava kao čista lirika; ili kao istovremeno postojanje koncepta i larpurlartističke neopterećene radosti stvaranja; ili kao kad se istodobno iščitava kao figurativna i simbolička, koja je jasno denotativna, ali s izraženim konotativnim timbrom, a plastički znakovi imaju snažan asocijativni učinak; i posljednje ali ne manje važno, nikad niste načisto da li su ovi radovi proizvod neopterećene igre i eksperimenta ili seriozne kontemplacije.

Danas, dvanaest godina kasnije, isti čovjek, ista nepomućena stvaralačka radost i žar u očima, a u nas gledaju i među nama stoje, kao i mi u njih i među njima, bijeli čempresi. Riječ je o ambijentalnoj instalaciji (iako mogu funkcionirati i kao objekt-jedinka) pod istoimenim nazivom, Bijeli čempresi, u kojima ovaj versatilni autor prvi put spaja metal i drvo na način da je, „kao i dosad, mimetička sastavnica gotovo u potpunosti odbačena, dok je osnovno izražajno sredstvo oprostoreni crtež metalnih linija“1 i velike drvene plohe. Svega godinu dana ranije čempresi su prvi put opredmećeni u seriji izvanrednih, gotovo minimalističkih akrila na platnu, a Bijeli su čempresi svojevrsna ambijentalna 3D izvedenica, monokromna intervencija u prostoru. Infantilna, oblikovno jednostavna i primitivna crta ovih samodopadnih visokoestetiziranih potpuno bijelih objekata uz asocijativnost oblika i sugestibilnost naziva ono je što Berton baštini od samog početka, a morfološkim pročišćenjem koje je dosegao u ovoj etapi stvaralačkog puta samo je korak od ultimativne redukcije. Bijeli čempresi logičan su nastavak minimalističke crte koja se u preglednom i dosljednom Bertonovom stvaralaštvu kontinuirano javlja, a tko zna kakve nam vizualne delicije sprema njegovo slijedeće (ludičko ili kontemplativno?) preispitivanje i promišljanje vlastitog stvaralaštva.

Darko Glavan, predgovor kataloga izložbe Metalna šuma, 2007.

Gordana Trajković, pov. umj.

cempresi2  cempresi3  cempresi4