• Elvis Berton

    Sedam gladnih godina / Seven Hungry years Galerija Kortil, Rijeka 26.02. - 15.03.2014.
  • NAGRADE I PRIZNANJA / AWARDS AND HONORS

    2002. 
    15. Ex-Tempore slikarstva, Vodnjan, III nagrada stručnog žirija


    2003.
    "Grisia 2003.", Rovinj, otkupna nagrada


    2004. 
    “3. Open Riva Art”, Fažana, posebna nagrada stručnog žirija
    17. Ex-Tempore slikarstva, Vodnjan, III nagrada stručnog žirija
    11. Ex-Tempore slikarstva, Grožnjan, Nagrada grada Grožnjana


    2006. 
    4. Međunarodni likovni natječaj “Oleum Olivarum”, Krasica, posebna pohvala stručnog žirija
    “Grisia 2006.”, Rovinj, otkupna nagrada


    2007.
    5. Međunarodni likovni natječaj “Oleum Olivarum”, Krasica, posebna pohvala stručnog žirija
    "6. Open Riva Art”, Fažana, otkupna nagrada


    2008.
    5. Ex-Tempore slikarstva „Novigradsko plavetnilo“, Novigrad, 2. nagrada stručnog žirija i otkupna nagrada
    “Grisia 2008.”, Rovinj, posebna pohvala stručnog žirija
    15. Ex-Tempore slikarstva, Grožnjan, otkupna nagrada


    2009. 
    7. Međunarodni likovni natječaj „Oleum Olivarum“, Krasica, otkupna nagrada


    2010.
    8. Međunarodni likovni natječaj „Oleum Olivarum“, Krasica, otkupna nagrada


    2011. 
    “Grisia 2011.”, Rovinj, posebna pohvala za slikarstvo
    18. Ex-Tempore slikarstva, Grožnjan, pohvala žirija


    2012.
    10. Međunarodni slikarski natječaj „IstrArt“, Buje, otkupna nagrada


    2013.
    11. Međunarodni likovni natječaj „Oleum Olivarum“, Krasica, 1. nagrada
    "Grisia 2013.”, Rovinj, otkupna nagrada

  • "SEDAM GLADNIH GODINA" U RIJEČKOJ GALERIJI KORTIL

    pozivnicaU srijedu, 26. veljače u 20 sati u galeriji Kortil u Rijeci otvara se samostalna izložba pazinskog likovnog umjetnika Elvisa Bertona "Sedam gladnih godina". Riječ je o vizualno-zvučnoj instalaciji koju Berton premijerno predstavlja javnosti, a sastoji se od sedam metalnih skulptura krava u prirodnoj veličini te 35-minutnog tonskog zapisa krava kojeg je autor snimio u Savičenti u štali Darka Pekice iz umjetničke skupine Šikuti Machine i na jednom seoskom imanju u zaseoku Bregi u središnjoj Istri. Izložbu će otvoriti povjesničarka umjetnosti Vilma Bartolić. Izložba je realizirana uz potporu Grada Rijeke i Istarske županije.

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4

GENUS CUPRESSUS - VIŠNJA SLAVICA GABOUT

Genus Cupressus naziv je kojim se označava velika obitelj visokih, otpornih i dugovječnih stabala koja pripadaju rodu čempresa. Stabala vitkih i uspravnih, pravilnih vretenastih ili kupastih oblika, koja u prirodi rastu ili u manjim skupinama, ili formiraju pravilne aleje, najradije međutim voleći stajati sami u pejzažu - samozatajni, ponosni i izdaleka vidljivi. Njihovi ušiljeni vrhovi postojani su i nepromjenjivi orijentiri u panorami krajolika, asocirajući na „uskličnike i zvučne akcente“ (Batušić); ili na vjekovite promatrače i „samotne stražare“. I baš zbog toga čempresi od iskona nose višeznačnu simboliku arhetipova, pohranjuju priče i mitove, čuvaju božanske poruke i prenose energiju univerzuma. Porijeklom iz Irana, danas ih nalazimo posvuda, a najviše u mediteranskom podneblju, gdje se upisani u krajolik uzvisuju prema nebu poput mističnih znakova čije je postojanje u prostoru i vremenu određeno s razlogom. Čempresi u krajoliku plijene pozornost zbog sklada i harmonije forme, zbog svoje dostojanstvene elegancije, smirene ljepote i poetičnosti, te uravnoteženosti sa svim elementima prirode koja ih okružuje. Plijene i zbog svoje duboke tajanstvenosti, duhovnosti, a nekad i zbog neke sjenovite tuge, pa uvijek na širokom, otvorenom prostoru privlače pogled. Ne čudi zato što je jednog toplog, ljetnog popodneva 2010. godine, dok je sunce darežljivo prosipalo sjaj i toplinu na cijeli Kvarnerski zaljev, bojeći zlatnim bojama njegovu panoramu, a grupa umjetnika u Omišlju slikala atmosferu ugrijanih boja i blještavih refleksija, pozornost Elvisa Bertona gotovo magično privukao čempres koji je rastao u neposrednoj blizini mjesta gdje je slikao. Suprostavljen cijeloj panorami, gord i tajnovit, unatoč suncu sjenovit, šaptao je visinama i vječnosti, ne mareći za mijene, za prolaznost i za svakodnevicu. Berton je u svom stvaralaštvu do tada već bio izoštrio sva svoja čula i sve svoje senzore za primanje energija iz prirode i za hvatanje njezinih ritmova i vibracija. Uz to, izoštrio je i način gledanja flore i vegetacije, svojih stalnih izvora inspiracije, pa je znao odmah uočiti i odabrati forme koje su s jedne strane pune likovnosti, a s druge bliske njegovu umjetničkom temperamentu i izričaju: minimalistički čiste, strukturalno sažete, geometrizirano jednostavne i u mimetičkoj relaciji prema prirodi na način pars pro toto. U vrijeme nastanka prvih Bertonovih čempresa imao je on iza sebe već nekoliko slikarskih ciklusa s floralnom tematikom u kojima je autorski interpretirao krajolik. Ciklusa izričajno zaokruženih i prepoznatljivih, ali nikad zaključenih, već ostavljenih kao izazov za daljnja istraživanja (kao što je to kod njega uobičajeno), pa su svi oni do danas ostali otvorene pozornice stalnih vizualnih događanja („Trave“- od 2001., „Stabla“ - od 2006., „Polja“- od 2007., „Cvijeće“ – od 2007., „Šume“ – od 2008“.). Isto se dogodilo i s ciklusom „Čempresi“, koji se 2010. godine pojavio prvo na platnu. Motiv je tu otpočetka, u svakom svom elementu, bio od autora prepoznat kao „njegov“ – oblikovno jednostavan, pročišćen i značenjski slojevit. Tijekom likovne obrade i interpretacije u slikarskom mediju doživio je daljnje reduciranje i sažimanje, pročišćavanja i pojednostavljenja, te je najposlije sveden na znak. Njegovi „Čempresi“ na platnu uobličuju na dvodimenzionalnoj podlozi vizualni sustav čije je analitičko promišljanje utemeljeno na načelu serije. Pritom strukturalnost, jezgrovitost, kolorističku utišanost i materičnost, kao opće oznake slikarstva ovoga umjetnika, istodobno prati poetičnost i ekspresivnost, ali i neka, naizgled „dječja“, sloboda stvaranja. 
 
Elvis Berton u svome stvaralaštvu istražuje uvijek paralelno na nekoliko “razboja“ i u nekoliko smjerova. U svoj izraz zato uključuje raznovrsna medijska iskustva i različite umjetničke postupke – od slikarskih,  kiparskih i ambijentalnih, do videa i kompjutora, pritom jednaku pozornost poklanjajući kako liniji, boji, plohi, volumenu i prostoru, tako i digitalnim medijima.  Kod čempresa, on je dio ove „obitelji“ do danas ostavio na dvodimenzionalnoj podlozi, da tamo raste i razvija se na slikarski način. Dio je međutim već 2011. godine oprostorio, stvarajući skulpture malog formata, reljefe, a zatim i skulpture velikog formata, koje funkcioniraju kao instalacije u ambijentu. Proveo je tu pritom, na diskretan i profinjen način, svoju interdisciplinarnu , intermedijsku i multimedijsku orijentaciju, stvarajući „prostorne čemprese“ simbiotičkim sljubljivanjem pronađenih materijala - drva i metala, pa nastali umjetnički predmeti mogu biti skulpture, ali i objekti, prostorni crteži, instalacije,  asamblaži...Bili ovo ili ono, oni su prije svega intrigantna i ekspresivna zajedništva, koja svojim puninama i šupljinama, volumenima i oprostorenim linijama, vizualnim i haptičkim doživljajem, bijelom i crnom bojom (ili prirodnom bojom drveta) drukčije od slikarstva pričaju priču o čempresima. Pozivajući na komunikaciju i na dodir. Ali i mentalno aktivirajući, pritom naglašavajući parafrazu značenja koncepta, te nudeći transgresijski pomak.
Višnja Slavica Gabout, 2014
59 12 07